Zagađenje vazduha u Srbiji: Lokalna ložišta glavni izvor

Miloš Radovanović avatar

Sezona grejanja ponovo stavlja na test kvalitet vazduha u Srbiji, što otvara pitanja o odgovornosti institucija koje su zadužene za zaštitu okoline. Milenko Jovanović iz Nacionalne ekološke asocijacije naglašava da je trenutno stanje vazduha zadovoljavajuće zahvaljujući povoljnim meteorološkim uslovima, ali upozorava da su sistemska rešenja za smanjenje emisija iz individualnih ložišta godinama na čekanju.

Prema Jovanovićevim rečima, glavni uzroci zagađenja PM10 česticama su lokalna ložišta, kojih u Srbiji ima oko milion, a u Beogradu oko 350.000. On ističe da prema metodologiji Svetske zdravstvene organizacije, više od 15.000 građana svake godine umre pre vremena zbog aerozagađenja.

„Trenutno, uz pomoć meteoroloških parametara kao što su padavine i pojačan vetar, posebno u košavskom području, vazduh je dobrog kvaliteta“, izjavio je Jovanović. Međutim, u gradovima kao što su Novi Pazar i Leskovac, zagađenje je bilo izraženije, ali je to za ovo doba godine manje alarmantno u odnosu na uobičajene nivoe.

Zvanični podaci pokazuju da dve trećine uticaja na PM10 čestice dolazi upravo iz lokalnih ložišta. Jovanović dodaje da bi smanjenje broja ovih ložišta, na primer za polovinu, značajno poboljšalo kvalitet vazduha.

Monitoring kvaliteta vazduha, iako ocenjen kao dobar, nije idealan i stalno ukazuje na iste probleme. Jovanović smatra da je politika subvencija za promenu ložišta bila dobar korak, ali nije dala očekivane rezultate. „Prvo, ljudi nemaju novca. Drugo, dobra volja ne bi trebala zavisiti od toga da li će se građani prijaviti. Država to treba da reguliše kao obavezno, kako bi zaštitila interes građana“, ističe.

Još uvek nema zvaničnog izveštaja za 2023. godinu, dok je Nacionalna ekološka asocijacija sastavila svoj izveštaj na osnovu državnog monitoringa. Prekoračenja od 35 dana za dnevnu srednju vrednost PM10 već su dostigla 109 u Prokuplju, 103 u Šapcu i 101 u Leskovcu. „Imamo tri puta više prekoračenja nego što je dozvoljeno. Trebalo je da bude konferencija za štampu resornog ministarstva o situaciji ove godine, a 2024. godine zvanično još nema izveštaja. To je strašan propust prema građanima“, naglašava Jovanović.

Odgovornost za zagađenje, prema njemu, ne može biti prebačena samo na pojedince. „Ako su to građani koje niko ne sprečava ili industrija koju niko ne kažnjava, onda ću to da radim. Ko god je prošao crveno svetlo i platio kaznu, više to neće raditi. Ne mogu pojedinci biti odgovorni za sistem koji ne funkcioniše“, dodaje.

Dokaz nefunkcionisanja sistema vidi u izveštajima koji ne pokazuju trend poboljšanja. Prema Programu zaštite vazduha koji je vlada donela pre dve-tri godine, zakonski kvalitet vazduha treba da bude dostignut do 2030. godine. „Ovim tempom, to će biti do 2030. godine“, smatra Jovanović, ističući da nova vlast mora uključiti stručnjake i početi sa rešavanjem problema.

Ako se tokom jedne godine pripremi sve što je potrebno, a promena ložišta obavi od 1. maja do 1. oktobra, van grejne sezone, „to će biti gotovo za četiri do pet godina, sa ulaganjima daleko manjim od ukupne cene za celu Srbiju, možda tri ili četiri milijarde evra, nego što košta famozni metro“.

„To znači da će se smanjiti broj preranih smrti, makar za nekoliko hiljada. Ako to nije motiv, onda je cela priča iluzorna“, zaključuje Jovanović.

Kvalitet vazduha ostaje ključno pitanje za zdravlje građana Srbije, a odgovornost za njegovo poboljšanje leži u rukama institucija koje bi trebalo da deluju efikasno i sistematski.

Miloš Radovanović avatar