Stalne političke napetosti u Mostaru dostigle su vrhunac nakon odluke bošnjačkih većnika da bojkotuju rad Gradskog veća. Ovaj potez dolazi usled niza sporova i nesuglasica koje traju već duže vreme, a koji uključuju izgradnju Hrvatskog narodnog kazališta, izgradnju Islamskog centra, kao i zapošljavanje u gradskoj upravi, gde Bošnjaci smatraju da su nedovoljno zastupljeni. Dodatni faktori napetosti uključuju katastarske probleme, kao što je vlasništvo nad HE Salakovac, i nelegalnu izgradnju džamije u naselju Zalik.
Bošnjački političari ističu da su njihovi zahtevi i zaključci ignorisani, što je dovelo do njihove odluke da se povuku iz Gradskog veća. Predsednik Gradskog veća, prof. dr Đani Rahimić, poručio je gradonačelniku Mario Kordiću da je potrebno da se Bošnjaci postave na rukovodeće pozicije u gradskoj upravi i javnim preduzećima, kako bi se osiguralo da su svi narodi ravnomerno zastupljeni. Rahimić je naglasio da su dosadašnji pokušaji ispunjavanja zahteva Bošnjaka ostali bez odgovora.
Gradonačelnik Kordić, s druge strane, negira bilo kakvu umešanost u zapošljavanje i tvrdi da proces sprovodi Agencija za državnu službu Federacije BiH. On je optužio bošnjačke predstavnike za stvaranje političkog pritiska, ističući da Grad Mostar ne vodi nacionalnu politiku zapošljavanja, već da se postupci sprovode u skladu sa zakonom.
Kao dodatni izvor napetosti, spominju se i fudbalski mečevi između NK Zrinjski i FK Velež, koji često rezultiraju sukobima navijača. Ovi događaji dodatno potpiruju međunacionalne tenzije u gradu, koji je već decenijama podeljen na „istočni“ i „zapadni“ Mostar.
Analitičari upozoravaju da se problemi u Mostaru ne mogu rešiti lako, jer je svako administrativno pitanje često ispolitizovano. Nikola Bačić, novinar koji prati politička zbivanja u ovom gradu, ukazuje na to da su pitanja kao što su zemljište, zapošljavanje i urbanizam postala nacionalna pitanja koja se ne mogu posmatrati isključivo kroz tehničke aspekte. On navodi da se nelegalna izgradnja verskih objekata često koristi kao sredstvo političkog pritiska, što dodatno komplikuje situaciju.
U svetlu predstojećih izbora, očekuje se da će se političke tenzije dodatno pojačati. Bačić smatra da će političke stranke koristiti sukobe kako bi skrenule pažnju sa stvarnih problema građana, čime se perpetuira stanje podela u društvu.
Sve ove okolnosti ukazuju na to da Mostar ostaje grad sa dubokim etničkim i političkim podelama, gde su nacionalna pitanja često u prvom planu, ostavljajući malo prostora za konstruktivne razgovore i rešenja.
