Uspeh Studentske liste na parlamentarnim izborima u Srbiji predstavljao je kulminaciju neuobičajenog eksperimenta kolektivnog odlučivanja, zasnovanog na direktnoj demokratiji i višesatnim raspravama na univerzitetima. Ipak, principi koji su studente doveli do pobede možda nisu dovoljni za izgradnju funkcionalne, koherentne i održive vlade, piše danas Njujork tajms.
U tekstu pod naslovom „Pobedili su snažnog lidera, ali mogu li da vode zemlju?“, Njujork tajms naglašava da je raznolika lista kandidata koju su studenti izabrali, na kojoj su gotovo svi bili politički početnici sa širokim spektrom ponekad kontradiktornih stavova, odražavala uverenje da svako treba da ima pravo glasa u pokretu bez vođe. Ovaj pokret je bio jedinstven po tome što je bio ujedinjen jednim ciljem – da se reše snažnog lidera Srbije, Aleksandra Vučića, i sistema koji je on stvorio.
„Nisu imali vođu, ni političku stranku, niti konvencionalnu kampanju. Odluke su donosili dizanjem ruku posle višesatnih debata u univerzitetskim učionicama. Bio je to spor i glomazan proces koji je ocenjen kao jedinstveni eksperiment u direktnoj demokratiji“, piše u tekstu. Taj slobodan pristup srpskih studenata politici pokazao se toliko efikasnim da su na izborima 25. oktobra postigli ono što etablirane opozicione stranke nisu uspele da postignu duže od decenije: razbili su Vučićevu dobro organizovanu političku mašineriju.
Međutim, proces grupnog donošenja odluka, koji su studenti nazivali plenumima, često je bio neproziran i predstavljao je fundamentalni problem. Profesor sociologije na Filozofskom fakultetu u Beogradu, Vladimir Vuletić, ističe da je to kombinacija donošenja odluka u komunističkom stilu putem plenuma i demokratskog donošenja odluka putem izabranih članova parlamenta. Usklađivanje ova dva pristupa biće organizacioni izazov, a ideološke i organizacione razlike će neizbežno dovesti do podela unutar pokreta i verovatno do novih izbora u roku od godinu dana.
Studenti su svesni da nova vlada Srbije, koja tek treba da bude formirana, ne može da bude vođena po istim principima kao njihove skupštine. Natalija Petrović, studentkinja komunikacija i odnosa s javnošću, izjavila je da budući parlament i vlada „neće funkcionisati po principima studentskih plenuma i direktne demokratije, već po ustavnim principima i programu koji su studenti razvili zajedno sa njihovim kandidatima i drugim stručnjacima“.
Pre izbora, studentski plenumi su satima raspravljali čak i o manjim predlozima. Vlada možda nema taj luksuz i moraće da odobrava budžete, pregovara o međunarodnim sporazumima i blagovremeno reaguje na krize. Njujork tajms naglašava da se studenti, koji su odlučili da se ne kandiduju, i dalje nadaju da će zadržati nadzor nad ljudima koje su imenovali na pobedničku Studentsku listu.
Oni insistiraju da nemaju planove da reprodukuju svoje plenume unutar vladinih ministarstava, ali žele da nadgledaju zakonodavce kao nezavisna snaga van parlamenta, zahtevajući transparentnost i odgovornost. Kandidati Studentske liste obavezali su se na program upravljanja od 1.000 stranica, razvijen uz učešće hiljada stručnjaka, profesora i studenata. Program se u velikoj meri zasniva na apstraktnim principima poput odgovornosti, dok se malo konkretnih planova iznosi, a sporna pitanja, posebno u spoljnoj politici, se uglavnom izbegavaju.
Studenti su jasno stavili do znanja da žele da okončaju blisku saradnju Vučića sa Izraelom u oblasti odbrane i drugih pitanja. U svom programu obećali su da „neće biti saučesnici u izraelskom sistematskom pokušaju uništenja palestinskog naroda u Pojasu Gaze“. Ipak, ostaje nejasno kako će se razvijati odnos između studenata i kandidata koje su izabrali.
Njujork tajms prenosi i reči Dušana Spasojevića, profesora Fakulteta političkih nauka u Beogradu, koji naglašava da „faza vladavine zahteva da poslanici ili ministarstva steknu stvarnu vlast, oslobođenu studentske kontrole“. Student Nikola Maletić dodaje da se boje da bi davanje prevelikih ovlašćenja zakonodavcima moglo stvoriti novi centar moći van njihove kontrole, nalik etabliranim političkim strankama u Srbiji. „Jedina prava pobeda biće trajna promena u političkoj kulturi i načinu upravljanja zemljom. Sve drugo bi jednostavno značilo da se nova vlada ponaša kao stara“, zaključuje Maletić.




