„Iran ima oružje koje je praktičnije od same nuklearne bombe“: Tramp pokušava da izbegne sporazum koji bi razotkrio neuspehe SAD – Svet

Miloš Radovanović avatar

Donald Tramp prvi put izbliza uči šta znači „širenje sukoba“, piše Endrju Rot, dopisnik Gardijana iz Vašingtona. Američko-izraelski rat u Iranu upravo je ušao u osmu nedelju, što je dvostruko duže nego što je predsednik predviđao kada su američki borbeni avioni, zajedno sa izraelskim snagama, pokrenuli zajednički napad sa ciljem da obezglave iransko rukovodstvo i parališu njegovu vojsku.

Vojni udari su bili uspešni, ali prognoze o političkim posledicama koje su trebale da uslede nisu se ostvarile. Iran je preživeo početne udare i ostao prkosan, zatvarajući Ormuski moreuz, čime je blokiran petina globalne trgovine naftom. SAD su odgovorile sopstvenom blokadom kako bi ograničile iranski izvoz nafte, nanoseći Teheranu gubitke od oko 500 miliona dolara dnevno i ugrožavajući dugoročnu energetsku proizvodnju zemlje – međutim, pregovori su stagnirali i nije jasno da li je Bela kuća spremna da izdrži bol produženog ekonomskog rata ili rizik vojne operacije za ponovno otvaranje moreuza.

„Od rata po izboru ovo je postalo rat nužnosti“, kaže Aron Dejvid Miler, analitičar Karnegi fondacije i bivši američki diplomata i pregovarač za Bliski istok. Rat se iz sukoba između Irana, SAD i Izraela transformisao u „globalnu ekonomsku krizu koja ne pokazuje znake popuštanja“. Cena benzina u SAD je nedavno dostigla najviši nivo u poslednje četiri godine, a očekuje se da će i dalje rasti uoči ključnih međuizbora koji bi mogli omogućiti demokratama da ponovo preuzmu Kongres.

„Status kvo nije podnošljiv, mora postojati neko rešenje“, rekao je Miler. „Deluje mi da je administracija u veoma teškoj poziciji“. Međutim, rešenje i dalje ostaje nedostižno. Jedna opcija bila bi da se ispregovara privremeno ponovno otvaranje Ormuskog moreuza, uz odlaganje nuklearnih pregovora o sudbini više od 400 kilograma visoko obogaćenog uranijuma (HEU), kao i o pravu zemlje da u budućnosti obogaćuje uranijum.

Njujork Tajms je izvestio da je Tramp „nezadovoljan“ najnovijim iranskim predlozima za otvaranje Ormuskog moreuza za tanker saobraćaj. Teheran je navodno poručio da nije spreman da pregovara o svom nuklearnom programu i da je spreman da ponovo otvori plovni put samo ako mu se plati prolaz – što bi bio ustupak koji bi mogao stvoriti nepoželjan presedan na ključnim svetskim pomorskim rutama za transport robe.

Tramp je u javnosti ostao optimističan, tvrdeći na društvenim mrežama da je Iran priznao da se nalazi u „stanju kolapsa“ i da „žele da ‘otvorimo Ormuski moreuz’ što pre“. Međutim, prethodni krugovi pregovora završili su bez rezultata, a najnoviji pokušaji da se pošalju njegovi izaslanici za Bliski istok, Stiv Vitkof i Džared Kušner, prekinuti su naglo od strane predsednika.

U suštini, Trampova administracija želi da izbegne potpisivanje sporazuma koji bi jasno pokazao da Bela kuća nije ispunila svoje ciljeve u Iranu – što bi moglo postati očigledno kroz poređenja sa Zajedničkim sveobuhvatnim planom akcije (JCPOA), sporazumom iz Obamine ere potpisanim 2015. godine, koji je ograničavao, ali nije ukidao pravo Irana na obogaćivanje uranijuma. Tramp je 2018. povukao SAD iz tog sporazuma.

Bivši pregovarači JCPOA rekli su da je iransko zatvaranje Ormuskog moreuza suštinski promenilo pregovore: Iran sada ima „oružje“ koje je znatno praktičnije od same nuklearne bombe. Ostale opcije Trampa takođe su nepovoljne. Jedna je eskalacija kroz vojnu operaciju za ponovno otvaranje moreuza, što bi verovatno bilo znatno teže nego operacije pratnje tokom „tankerskog rata“ sredinom 1980-ih.

Druga, još neprihvatljivija opcija jeste potpuni napad na civilnu infrastrukturu Irana ili slanje invazivne vojske, ali nema garancija da bi to primoralo iransku vladu da popusti Trampovim zahtevima. Vakum liderstva u Iranu predstavlja problem koji je u velikoj meri posledica poteza SAD i Izraela.

Tramp je u nedavnom postu na Truth Social-u priznao da Iran ima problema da shvati ko im je lider, dok se unutrašnje borbe nastavljaju između „tvrde linije“ i „umerenih“. Kako se pritisak da Iran pristane na potpuno odricanje od obogaćivanja uranijuma pojačava, čini se da iranski stav postaje sve tvrđi. U međuvremenu, kritike na račun Trampa i njegovih saveta postaju sve glasnije, dok rat nastavlja da pogoršava krizu pristupačnosti u SAD, samo nekoliko meseci pre izbora za Kongres.

Miloš Radovanović avatar

Obavezno pročitajte ove članke: