Zlocin u Gracu, Austrija, potresao je naciju i podsetio na slične tragedije u Srbiji. Bivši učenik srednje škole, u napadu je ubio deset osoba, uključujući devetoro učenika i jednog profesora, pre nego što je izvršio samoubistvo. Ovaj incident je izazvao šok u društvu, a policija je brzo utvrdila da je napadač bio introvertna ličnost koja se distancirala od drugih i koja je svoje oružje nabavila legalno.
Prema izjavama lokalnih vlasti, napadač je bio veoma pripremljen. Na dan napada, opremljen je pištoljem Glock 19 i dvocevnom puškom sa odsečenim kundakom, a napad je trajao sedam minuta tokom kojih je otvorio vatru na učenike i osoblje. Iako je bio neuspješan u školovanju i pokušao je da se pridruži vojsci, bio je proglašen psihološki nepodobnim.
Kancelar Austrije, Kristijan Štoker, opisao je ovaj događaj kao „najmračniji dan“ u istoriji zemlje, izražavajući duboku tugu i šok. Napadač je ostavio kratku video poruku svojim roditeljima pre nego što je oduzeo sebi život, a motivi zločina ostali su nepoznati. Policija je tokom istrage pronašla planove za bombaški napad i nefunkcionalnu cevnu bombu, što dodatno ukazuje na ozbiljnost situacije.
Stanovnici Graca, poput studenta Fabiana Encija, izražavaju zabrinutost i šok, naglašavajući da je ovaj grad mali i da mnogi poznaju žrtve. U svetlu tragedije, u Austriji je proglašena trodnevna žalost, a mnogi se pitaju o sigurnosti u školama i potencijalnoj eskalaciji oružanog nasilja.
Pitanje oružane regulative ponovo je postalo tema rasprave. Lukas Maksimilijan Šubert iz Austrijskog centra za istraživanje bezbednosti ističe da je austrijski zakon o oružju veoma relaksiran, omogućavajući kupovinu oružja uz minimalne zahteve. Mnogi smatraju da je potrebno reformisati zakon kako bi se sprečili slični incidenti u budućnosti.
Kulturološki aspekt posedovanja oružja u Austriji takođe igra značajnu ulogu. Sa mnogo lovačkih društava, oružje je deo kulture, što može otežati implementaciju strožih zakona. Iako su u prošlosti postojali slični incidenti, poput napada u Minhenu, javnost nije očekivala da će se ovakav zločin desiti u obrazovnoj ustanovi.
Reakcija policije je bila iznenađena, jer niko nije predvideo da bi do ovakvog zločina moglo doći. Iako još uvek nema konkretnih političkih ostavki, tema lakog pristupa oružju postaje centralna u javnoj diskusiji o sigurnosti u zemlji.
U svetlu ove tragedije, postavlja se pitanje kako društvo može da reaguje i šta treba učiniti da se osigura sigurnost građana, posebno u školama. Mnogi se nadaju da će ovaj incident pokrenuti potrebne promene u zakonodavnom okviru i kulturi posedovanja oružja, kako bi se sprečila ponovna tragedija.