Istraživanje koje je sprovedeno u okviru prvog međunarodnog istraživanja ponašanja dece u vezi sa podmićivanjem otkriva značajne uvide u moralne vrednosti i etičke standarde dece. Ovo istraživanje je pokazalo da starija deca, uzrasta od tri do jedanaest godina, češće odbijaju poklone koji bi im doneli nepravednu korist. Tim istraživača, predvođen Bolivarom Rejes-Žakezom, analizirao je ponašanje skoro 700 dece iz različitih zemalja, uključujući Norvešku, Italiju, Japan i Sjedinjene Američke Države.
Jedan od ključnih eksperimenata u ovom istraživanju uključivao je decu u ulozi žirija na konkursu za crtanje. U ovom scenariju, starija deca su se pokazala kao pravednija u svojim odlukama, birajući objektivno bolje radove čak i kada su slabiji radovi bili praćeni poklonom. Ova odluka je doneta u 85% slučajeva, što ukazuje na razvijenu sposobnost starije dece da prepoznaju nepravednost i da se protive njoj, čak i kada bi im to donelo neku korist.
Istraživanje je takođe pokazalo da mlađa deca, s druge strane, imaju tendenciju da budu manje kritična prema poklonima, što može ukazivati na to da njihova sposobnost procene etičkih situacija još nije u potpunosti razvijena. U uzrastu od tri do pet godina, deca često imaju tendenciju da se fokusiraju na neposredne nagrade i zadovoljstva, a ne razmišljaju o širem kontekstu ili posledicama svojih odluka.
Ovi rezultati postavljaju pitanja o razvoju moralnog razumevanja kod dece i o tome kako različiti faktori, poput kulture i obrazovnog sistema, mogu uticati na njihovo ponašanje. Na primer, deca iz različitih zemalja mogla bi imati različite vrednosti i norme kada je reč o pravednosti i etici, što može oblikovati njihovo ponašanje u situacijama podmićivanja.
Zanimljivo je primetiti da su starija deca svesna važnosti pravednosti i često donose odluke koje su u skladu s tim vrednostima. Ova sposobnost može biti rezultat obrazovnog sistema i društvenih normi koje ih uče o važnosti poštenja i pravičnosti. Takođe, starija deca su verovatno više izložena situacijama u kojima se moraju suočiti sa moralnim dilemama, što može dodatno razviti njihovu sposobnost donošenja etičkih odluka.
Osim toga, istraživanje sugeriše da bi roditelji i prosvetni radnici mogli igrati ključnu ulogu u oblikovanju moralnog razvoja dece. Učenje kroz igru, razgovor o etičkim dilemama i pružanje primera poštenog ponašanja mogli bi pomoći mlađoj deci da razviju svest o pravednosti i važnosti odbijanja nepravednih koristi.
S obzirom na globalne izazove sa kojima se društva suočavaju, poput korupcije i nepoštenja, razumevanje moralnog razvoja dece može biti ključno za izgradnju budućih generacija koje su svesne važnosti etičkog ponašanja. Ova studija može poslužiti kao osnova za dalje istraživanje i razvoj strategija koje će podsticati pravednost i etiku među decom.
U zaključku, istraživanje Bolivara Rejes-Žakeza pruža važne uvide u to kako deca, posebno starija, razumeju i primenjuju moralne vrednosti u situacijama koje uključuju podmićivanje. Ova saznanja mogu biti korisna za roditelje, prosvetne radnike i istraživače koji se bave razvojem dece i etičkim pitanjima. U budućnosti, važno je nastaviti preispitivati i istraživati načine na koje možemo podržati decu u razvoju njihovih moralnih i etičkih sposobnosti, kako bismo stvorili pravednije društvo.
