Kako se promenila kultura poljubaca

Miloš Radovanović avatar

Komunikolog Zorica Tomić izjavila je danas da se u njenoj dopunjenoj knjizi „Poljubac“ primećuje da se kulturna klima o bliskosti dramatično promenila, uz sve manje poljubaca i ljudskih susreta. Ljudi su sve manje spremni na otvorenu komunikaciju i prepoznavanje, što je, kako smatra, zabrinjavajući trend.

Tomić je za Tanjug istakla da je uverenje kako ne postoji osoba koja se ne seća svog prvog romantičnog poljubca poslužilo kao podloga za istraživanje koje je rezultiralo prvom verzijom njene knjige o istorijatu i simbolici ljubljenja, objavljene pre dvadeset godina. Na nagovor urednice Ivane Misirlić, knjiga je dopunjena i modernizovana.

„Prvi poljubac je čin koji ima komunikološku i psihološku važnost, uvodeći nas u svet odraslih. Poljubac je kompleksan fenomen, druga dimenzija našeg postojanja i prekretnica u životu. Samo čovek pridaje značenje i simboliku tom činu“, rekla je Tomić. Ona je dodala da poljubac podrazumeva istovremeni proces davanja i primanja, te da je za njega uvek „potreban drugi“.

Iako se osnovno značenje poljupca kao „vrhunca bliskosti i privrženosti“ nije promenilo, društvena dijagnoza se drastično promenila. „Danas deluje dramatičnije nego pre dvadeset godina, sve je manje poljubaca, ljudi se ređe susreću i sve slabije su spremni na otvorenu komunikaciju“, ocenila je Tomić. Kao ključni uzrok promene, navela je pandemiju kovida, koja je ostavila duboke posledice u domenu komunikacije.

„Opasna je teza da su drugi ljudi naši neprijatelji i da nas fizički ugrožavaju“, naglasila je Tomić, govoreći o savremenim odnosima. Istakla je da mladi ljudi, posebno žene, sve češće ističu da im je teško da pronađu partnere. „Živimo u kulturi koja je iznedrila fantazam uspeha, niko ne želi da bude gubitnik. Digitalni svet pothranjuje ideju da su kraći i površniji kontakti bolji od onih koji zahtevaju ranjivost“, dodala je.

Tomić smatra da se ljudi danas plaše bliskosti i da im se nudi iluzija da je za sreću dovoljno permanentno odsustvo drugog, iako svi imaju potrebu za ljubljenjem. „Poljubac nam pomaže da prihvatimo sebe takve kakvi jesmo, neponovljive i nesavršene. Kada integrišemo sopstvenu nesavršenost, stičemo integritet“, objasnila je autorka.

Ona je upozorila da je savremeno društvo suočeno sa „epidemijom usamljenosti, anksioznosti i straha da li ćemo uspeti da se pronađemo s drugim na zajedničkom putu“. Tomić je primetila da žene osećaju anksioznost zbog toga da li će pronaći partnera, dok muškarci imaju strah da li će ostati muškarci u tom kontekstu.

Prema njenom mišljenju, problem leži u uticaju medija i društvenih mreža, koji nameću nerealne standarde izgleda i očekivanja. „Nema ‘muvanja’, naročito među mladima, jer sve rade onlajn. Očekivanja su zastrašujuća, žene očekuju da muškarci budu nabildovani i uspešni, što predstavlja veliki teret za svakog normalnog muškarca“, navela je Tomić.

Tomić je takođe istakla da žene često očekuju da same preuzmu inicijativu, ali i da se od muškaraca očekuje da prilaze. „Od žena se očekuje da nađu nekog stabilnog da se udaju do tridesete, a ako se to ne desi, mediji ih ‘guraju’ u paniku da pronađu partnera“, rekla je.

Prema njenim rečima, poljubac omogućava uzlet i otvara mogućnost da drugu osobu doživimo kao potencijalno blisku, sa kojom možemo dalje da gradimo odnos. „Izražen je koncept deseksualizacije, gde nedostaje tajna i akcija. Imamo otvoren porno svet, ali nedostaje ono što za tim žudimo“, naglasila je Tomić.

Na kraju, savetuje da je važno dati priliku svojoj nesavršenosti jer „samo čovek koji udobno gazi u svojim cipelama može biti primamljiv drugima“. „Svaki prostor je prilika za razmenu, pijaca, autobus, ulica. Umesto da gledamo u telefone ili izloge, treba da damo drugima priliku da nas pogledaju u oči“, zaključila je Tomić.

Miloš Radovanović avatar