Kako pas vidi, čuje i njuši

Miloš Radovanović avatar

Svaki vlasnik psa se bar jednom zapitao kako njihov ljubimac percipira svet oko sebe. Zahvaljujući različitim simulacijama koje su dostupne na internetu, sada možemo bolje razumeti kako psi vide, čuju i osećaju. Psi doživljavaju svet na način koji se značajno razlikuje od ljudskog, a njihova čula igraju ključnu ulogu u toj percepciji.

Vid pasa je drugačiji od ljudskog. Oštrina vida pasa je slabija, što znači da ono što čovek može da vidi jasno na udaljenosti od 20 do 25 metara, pas može prepoznati tek sa šest metara. Osim toga, psi ne razlikuju crvenu, narandžastu i zelenu boju, već vide svet u nijansama plave i žute. Ipak, ova „ograničenja“ imaju svoje prednosti. Psi bolje vide u mračnim uslovima zahvaljujući većem broju štapićastih ćelija u mrežnici i širim zenicama. Takođe, njihova sposobnost da primete pokret je izuzetna, čak 10 do 20 puta su osetljiviji od ljudi, što im omogućava da primete sitne pokrete u okolini.

S druge strane, sluh pasa je još impresivniji. Psi registruju zvuke frekvencija do 45.000 Hz, dok ljudsko uho može da čuje zvuke najviše do 20.000 Hz. To znači da psi mogu čuti zvukove koje ljudi ne mogu, poput zujanja insekata ili šuštanja miša u travi. Njihova sposobnost da registruju veoma tihe zvuke, čak četiri puta tiše od onoga što ljudi mogu da čuju, dodatno ih izdvaja. Jedina slabost u njihovom sluhu je u prepoznavanju veoma niskih frekvencija, ali to ne umanjuje njihove izuzetne slušne sposobnosti.

Percepcija vremena kod pasa se takođe razlikuje od ljudske. Zbog specifičnog rada nervnog sistema i metaboličkih procesa, psi vreme doživljavaju sporije. U BBC-jevom dokumentarcu „Tajni život pasa“ prikazano je kako psi brže obrađuju vizuelne informacije, što stvara utisak da je svet oko njih usporen. Jutjuber Ben Džordan je napravio simulaciju iz psećeg ugla, koja prikazuje svet iz niže perspektive, uz naglašene plave i žute tonove, a zvukovi su usporeni i dublji, kako bi se dočarao pseći doživljaj vremena.

Međutim, ni jedna simulacija ne može da prikaže punu složenost pseće percepcije, a najmoćniji adut pasa je njihov njuh. Psi imaju do 60 puta više receptora za mirise od ljudi, a deo mozga zadužen za obradu mirisa je čak 40 puta veći. Ova izvanredna sposobnost omogućava psima da nanjuše razne mirise, uključujući tragove stare nekoliko dana, emocionalne stanja ljudi, pa čak i specifične vrste ćelija raka. Iako im vid nije toliko oštar kao kod ljudi, njihov njuh pruža im jedinstvenu percepciju sveta koja je za nas teško zamisliva.

Zahvaljujući njihovim jedinstvenim čulima, psi su sposobni da dožive svet na način koji je potpuno drugačiji od našeg. Njihova sposobnost da vide u mraku, čuju zvukove na visokim frekvencijama i nanjuše mirise koje mi ne možemo, čini ih izuzetno prilagodljivim bićima. Ova saznanja o psećoj percepciji ne samo da produbljuju naše razumevanje tih divnih stvorenja, već nam takođe pomažu da bolje komuniciramo i razumemo njihove potrebe i ponašanja.

Ukratko, svet iz pseće perspektive je bogat i složen, i dok se možda ne možemo potpuno poistovetiti s njima, možemo nastaviti da učimo i istražujemo kako bi naši ljubimci imali srećniji i ispunjeniji život. Psi su naši verni pratioci, a razumevanje njihove percepcije može samo obogatiti naš odnos s njima.

Miloš Radovanović avatar

Obavezno pročitajte ove članke: