Septembar ne donosi samo jesenje boje i povratak u rutinu, već za mnoge porodice označava jedan od važnijih trenutaka u ranom razvoju deteta – prvi odlazak u vrtić. Ovaj korak je za većinu dece prvo odvajanje od roditelja, dok za roditelje predstavlja emotivni test poverenja. Iako dolazi sa dozom stresa, iskustva pokazuju da dobra priprema može značajno olakšati prve dane.
U želji da pomogne i deci i roditeljima da taj korak učine sa što manje suza, Predškolska ustanova “Dečiji dani“ već godinama sprovodi posebne programe adaptacije. Direktorka ove ustanove, Sanja Mlazović, ističe da je razumevanje, strpljenje i zajednički rad ključni faktor uspešne tranzicije.
“Naša ustanova već desetu godinu sprovodi program koji se zove Pred prvi korak. On podrazumeva pripremanje roditelja i porodica za jedan novi početak u njihovim životima, kako za decu, tako i za njih same kao porodice“, objašnjava Mlazović. U prethodne dve godine, program je doživeo transformaciju i postao Korak napred, koji dodatno uključuje roditelje u proces adaptacije – i to na vrlo konkretan način.
“To praktično znači da je adaptacija prilagođena svakom detetu i svakoj porodici. Roditelj ima priliku da na opušteniji način, uz nekoliko dana odmora sa posla, provede vreme sa detetom u grupi. Ovo je posebno važno za najmlađe, između jedne i dve godine, koji ne mogu razumeti objašnjenja, ali osećaju sigurnost kada vide roditelja pored sebe u novom prostoru”, kaže ona. Program ima veliki odziv među roditeljima, a praksa potvrđuje njegovu vrednost.
“Roditelji kroz ovaj program dobijaju priliku da vaspitače upoznaju ne samo kao stručnjake, već i kao ljude sa iskustvom. To je temelj poverenja koji je presudan za dalji tok adaptacije“, dodaje.
Pored strukturnih rešenja, Sanja Mlazović izdvaja i nekoliko ključnih saveta roditeljima kako da pomognu svom detetu tokom prvih dana. Najvažnije je da dete vidi da roditelj ima poverenje – u ustanovu, u vaspitače, u sam proces. Ako roditelj deluje smireno, dete će lakše prihvatiti novu sredinu. “Nema potrebe za previše objašnjavanja ili dramatičnih rastanaka. Kratko, jasno i sa osmehom – to je najbolji recept”, savetuje ona.
Drugi savet se odnosi na komunikaciju po izlasku iz vrtića. “Nemojte odmah zasipati dete pitanjima: ‘Šta ste radili, da li ti se svidelo?’ Njima je potrebno vreme da sakupe utiske. Dozvolite im da sami počnu razgovor kada budu spremni. Tako se gradi unutrašnja sigurnost”, naglašava.
Iako su još poslednji dani letnje pauze, u vrtiću “Dečiji dani“ pripreme za novu školsku godinu uveliko traju. Kako Mlazović kaže, prostorije se osvežavaju, igračke sortiraju, a timovi usklađuju. “Mi se uvek radujemo septembru. To je nova generacija dece, nova energija. Vaspitači se pripremaju, objekti se sređuju, donose se nova sredstva, stara se obnavljaju… Sve to kako bismo spremno dočekali naše najmlađe“, ističe ona.
Ipak, napominje da polazak u vrtić nikada nije sasvim lak, ali uz pravu podršku može biti početak jednog lepog poglavlja. “Strpljenje, poverenje i dobra priprema ključ su uspešne adaptacije”, zaključuje Mlazović.
Ove preporuke i programi prilagođavanja pomažu ne samo deci da se lakše uklope u novu sredinu, već i roditeljima da kroz ovaj emotivni proces prolaze sa više samopouzdanja i manje stresa. Na taj način, vrtić postaje mesto gde deca ne samo da uče, već i razvijaju emocionalne i socijalne veštine koje će im biti potrebne tokom celog života.