Evropski kontinent ovih dana suočava se sa dramatičnim vremenskim kontrastima. Srbija se nalazi u centru novog toplotnog talasa, koji od petka donosi temperature koje se približavaju granici od 40 stepeni Celzijusa. Ova ekstremna vrućina nije ograničena samo na našu zemlju, budući da veliki deo južne i zapadne Evrope takođe trpi nesnosne vrućine. U isto vreme, istočna Evropa beleži suprotnu situaciju, sa Moskvom koja je obeležila najhladniji 30. jun u istoriji merenja, sa temperaturom ispod 13 stepeni.
Ove vremenske anomalije izazivaju brojne nedoumice. Kako objašnjava redovna profesorka Poljoprivrednog fakulteta i klimatološkinja Ana Vuković Vimić, iza ovakvih fenomena stoji anomalija strujanja u atmosferi. Umesto uobičajenog kretanja vremenskih sistema sa zapada ka istoku, sada su dominantne jug-sever struje. To omogućava da toplota sa juga prodre daleko ka severu, dok hladan vazduh sa Arktika ide prema jugu. Ovaj fenomen dovodi do sve izraženijih toplotnih talasa i ekstremnih vremenskih nepogoda.
Vuković Vimić ističe da atmosfera akumulira energiju usled efekta staklene bašte, što dodatno podstiče pojavu klimatskih ekstrema. Ovde se postavlja pitanje o meteorološkom fenomenu poznatom kao blokiranje. Ova situacija nastaje kada polje visokog pritiska u atmosferi blokira normalno kretanje vremenskih sistema. U trenutnoj situaciji, i bez klasičnog blokiranja, toplotni ekstremi su posledica toplije atmosfere i prodora vrućine sa juga.
Profesorka naglašava da trenutno stanje daleko prevazilazi višedecenijske proseke. „Ako poredimo sa prosekom iz 20. veka, ovo su ogromne anomalije. Čak i uz pomeranje ‘nove normale’ u 21. veku, i dalje je previše toplo, a u budućnosti će ta norma biti sve toplija“, upozorila je.
Kritikovala je izostanak ozbiljnih sistemskih mera u borbi protiv klimatskih promena, uprkos tome što Srbija formalno učestvuje u međunarodnim pregovorima i potpisala je Pariški sporazum. „Naša država ima Program prilagođavanja na ekstremne vremenske uslove, ali njegovo sprovođenje je gotovo nepostojeće. Republički hidrometeorološki zavod i sektor za vanredne situacije nisu ojačani u skladu s planovima“, zaključila je Vuković Vimić.
Ona posebno upozorava da su najugroženiji delovi Srbije oni sa najmanje kapaciteta za prilagođavanje, kao što su jug, jugoistok, istočni i severoistočni deo zemlje. Prema njenim rečima, delovi Srbije poput juga i jugoistoka mogli bi do sredine veka upasti u polusušnu kategoriju, što znači stalne probleme sa nedostatkom vode.
Ipak, među mladima u Srbiji raste ekološka svest, što budi nadu. „Vidim na predavanjima da mladi razumeju da životna sredina nije samo pitanje parka i otpada, već vazduha koji dišemo, vode koju pijemo i hrane koju jedemo“, rekla je profesorka. „Međutim, pitanje je da li ćemo imati dovoljno vremena da situaciju preokrenemo.“
Zapadni deo Srbije trenutno je najmanje izložen opasnosti od gubitka vode i degradacije zemljišta, iako klimatske promene sve više prete i tom regionu, naročito u smislu šumskih požara. „Naša zemlja mora paralelno da radi u svim sektorima, od nacionalnog do lokalnog nivoa, i u skladu sa strategijama Evropske unije. U suprotnom, idemo u propast sopstvenim planovima i odlukama“, zaključila je Vuković Vimić.
S obzirom na trenutnu situaciju i predstojeće klimatske izazove, važno je da se poveća svest o klimatskim promenama i potrebi za hitnim delovanjem kako bi se smanjili njihovi efekti i zaštitila životna sredina.