Nakon ukrajinske operacije „Paukova mreža“, koja je značajno oštetila rusku flotu strateških bombardera, postavlja se pitanje o nuklearnom balansu između SAD-a i Rusije. Ova situacija dodatno komplikuje već napetu situaciju u kojoj se nalaze ove dve zemlje, a posebno kada je reč o preventivnim udarima.
Ukrajinski dronovi su ciljali bombardere Tu-95 i Tu-22MS, koji su ključni deo ruske nuklearne trijade. Ova trijada obuhvata tri komponente: kopnene interkontinentalne balističke rakete (ICBM), balističke rakete lansirane iz podmornica (SLBM) i stratešku avijaciju. Na osnovu satelitskih snimaka, analitičari su procenili da je uništeno ili oštećeno osam Tu-95, četiri Tu-22MS, kao i jedan transportni avion AN-12. Iako se ne može precizno odrediti razmera štete, poznato je da je Rusija 2024. godine imala 13 Tu-160, 56 Tu-95, 57 Tu-22MS i 24 MiG-31K aviona.
Tu-95MS je turbopropelerski bombarder sa dometom od 15.000 km, koji je u službi od 1950-ih i modernizovan za nošenje krstarećih raketa. Tu-160, supersonični bombarder, može nositi do 12 raketa H-55 ili 24 H-15, dok Tu-22M3 služi za konvencionalne misije, ali je sposoban i za nošenje taktičkih nuklearnih raketa.
Koncept nuklearne trijade je osmišljen kako bi se smanjila verovatnoća potpunog uništenja nuklearnih snaga države u slučaju prvog udarca neprijatelja. Ova strategija omogućava fleksibilnost i osigurava sposobnost za uzvratni udar, poznat kao „princip garantovanog obostranog uništenja“ (MAD). Samo Rusija, SAD i Kina poseduju kompletnu nuklearnu trijadu.
Dok američka strateška avijacija igra ključnu ulogu u globalnoj projekciji moći, Rusija se fokusira na razvoj ICBM-ova i SLBM-ova. Na primer, raketa „Bulava“ (RSM-56) u službi je od 2018. godine i može nositi do šest nezavisnih nuklearnih bojevih glava. Rusija ulaže značajne napore u razvoj svoje podmorničke flote, dok se flota bombardera suočava sa zastaralošću i nedostatkom modernizacije.
Gubici bombardera predstavljaju ozbiljan problem za Rusiju. Preostale letelice koje su modifikovane za nošenje krstarećih raketa biće pod većim opterećenjem, a analitičari smatraju da će to smanjiti efikasnost ruske trijade. Iako bombarderi imaju svoju ulogu, ICBM-ovi i podmornice će igrati ključniju ulogu u ruskim nuklearnim snagama.
Rusija je ograničeno koristila svoje strateške bombardere u sukobu u Ukrajini, najčešće angažujući po četiri do šest letelica po napadu. Tokom noćnog napada u martu 2024. godine, korišćeni su bombarderi Tu-95MS za lansiranje krstarećih raketa na ciljeve u Ukrajini. U ovom kontekstu, analitičari ističu da će preostala oprema biti dovoljna za postizanje ciljeva u ratu.
Ova situacija dovodi do preispitivanja ruskih kapaciteta u odnosu na konvencionalne i nuklearne snage. Iako će gubici bombardera imati određeni uticaj, stručnjaci smatraju da će ruske podmornice i ICBM-ovi i dalje ostati ključni elementi u održavanju nuklearne moći. U međuvremenu, Rusija nastavlja da se oslanja na dronove i balističke rakete kao glavne sredstvo napada, što ukazuje na promenu u strategiji vođenja rata.
Konačno, ova situacija ilustruje različite pristupe Rusije i SAD-a u oblasti nuklearnog odvraćanja. Dok Amerika teži dominaciji u vazduhu, Rusija se oslanja na napredne raketne sisteme i podmornice. Ova razlika u pristupu može imati dugoročne posledice po globalnu bezbednost i stabilnost.